Ako si pažljivo čitao, vidio si da znanost nije tu da ubija čaroliju, već da uklanja bezrazložan strah i paranoju. Najjeftiniju laž i najvještiju prevaru. A to otvara mogućnost za postojanje jednog ljepšeg, boljeg, slobodnijeg, pravednijeg… sretnijeg svijeta. Svijeta za inženjere koji stvaraju tehnologije koje nikad nisu postojale. Tehnologije koje nam dodatno uklanjaju strahove, spašavaju zdravlje i živote. I pomažu da svoje vrijeme rasporedimo pametnije. Ili da ga barem gubimo zabavnije. I svijeta za umjetnike koji istražuju što je to što nas čini ljudima. Koji nas tjeraju da osjećamo najgore tragedije i najveće uspjehe drugih, pa i potpuno izmišljenih ljudi, kao svoje vlastite. Da razumijevajući druge bolje razumijemo sebe. Ili jednostavno uživamo u tom čudesnom trenutku koji su stvorili za nas. I za sebe. I da mi sve to radimo drugim ljudima. Da u ovom besmislenom i opasnom svijetu stvaramo oaze smisla, razuma i ljubavi. I da ih spajamo međusobno i stvaramo predivan novi svijet – i za nas, i za našu djecu, i za sve ljude na Zemlji. OK, i onih par što su na Međunarodnoj svemirskoj postaji. Sva ona magija nije nigdje nestala. Čarolija je na istom mjestu gdje je oduvijek i bila. U nama. 

(Saša Ceci, Sva ta magija)