Blesimetar je bio i ostao moj blog o znanosti i pseudoznanosti, psihologiji i parapsihologiji, skepticizmu i lakovjernosti, i o tome kako smo mi ljudi općenito poprilično šašava bića. Svaka priča pokušava nam pomoći, i čitatelju i meni, kako da razlikujemo one prve od ovih drugih, prave od krivih, te kako da si pomognemo oko ovog zadnjeg. Kako da budemo barem malo manje blesavi. Ne stalno, samo onda kad je to stvarno bitno. Onda kad nam je to najteže. I zato me nije previše iznenadilo koliko bi nam ovakva jedna knjiga bila korisna zadnje tri pandemijske godine. Ono što me jest iznenadilo bilo je koliko jako nam je nedostajalo ovo znanje o nama prikupljeno i pohranjeno u njoj. Znanje o načinima na koje nesvjesno i lako upadamo u zablude, i načinima na koje se, uz malo truda, možemo i sami izvući iz njih. Zato mi je posebno drago da konačno, deset godina nakon prvog izdanja, izdajemo ovo drugo.

(Saša Ceci, iz predgovora)