Djelo je jedinstveni povijesni prikaz sokolarstva i ptica grabljivica u likovnoj umjetnosti na području Hrvatske. Autor na samom početku knjige ističe da je sokolarstvo u Hrvatskoj zakonom uređeno i priznato od Ministarstva kulture kao nematerijalna kulturna baština, te da je hrvatsko sokolarstvo na putu istog priznanja od UNESCO-a. Ova knjiga će svojim sadržajem itekako opravdati to priznanje. Od neandertalske ogrlice od pandži grabljivice iz Krapine, preko najstarijeg sačuvanog hrvatskog prikaza grabljivice na oltaru ranokršćanske crkve u Zadru, pa sve do brojnih prikaza u modernoj umjetnosti, jasno je kako je na ovim prostorima kontinuirana povezanost čovjeka i grabljivica na više razina. Taj odnos je neposredan, vezan predatorskom potrebom za preživljavanjem, no i simbolički, vezan stvaralačkom težnjom za idealom moći, snage i slobode. Autor analitički i kronološki okuplja sve vizualne dokaze te povezanosti u originalnu monografiju, dajući pečat bogatoj kulturnoj baštini sokolarstva u Hrvatskoj. Uz autora, o značaju i ulozi sokolarstva u civilizacijama kroz povijest pišu i profesor Nikša Sviličić i književnik Vanja Spirin.